Utopljenici i spašeni

Nerijetka su tuma?enja po kojima povijesne procese odre?uju ekonomija, ideologija, klasa, nacija... Nisu sasvim neto?na, ali kao u poslovici o stablu i & scaron;umi, zanemaruju upadljivo: povije & scaron;?u upravlja ?ovjek. Utopljenici i spa & scaron;eni Prima Levija eseji su o ?ovjeku, stvaratelju povijesti i njenoj žrtvi. Govore o ljudima koji su u vrtlogu Holokausta, najtežem od svih moralnih i politi?kih poreme?aja koji se ikada dogodio, spasili život ili su spasili vlastitu savjest. Rijetko kada i jedno i drugo. O ljudima koji su se u abnormalnim prilikama moralno utapali na raznolike na?ine, katkad bezazleno, katkad zlo?ina?ki, ali i o abnormalnim prilikama u kojima je, za?udo, jo & scaron; uvijek bilo mogu?e donositi moralne odluke. Na koncu, iza svega stoji odluka pojedinca, bila moralna, bila zlo?ina?ka, bila banalna. Ili ona najgora: zlo?ina?ka koja je sebe uspjela uvjeriti da je moralna. To je fa & scaron;izam. Koliko god je nepojmljiv u svojoj odvratnosti, fa & scaron;izam je ipak ljudski produkt. Utopljenici i spa & scaron;eni primijenjena su antropologija, bolna u svojoj raspetosti izme?u potrebe za vjerom u ?ovjeka i strahom od tog istog stvora: ako je jednom ve? bio u stanju stvoriti Auschwitz, zna?i da ga uvijek i opet može ponoviti. S tom mi & scaron;lju valja nam živjeti me?u ljudima i sa?uvati ljudskost.