Ostrvo

„Kako živim? Dobro. Zadovoljan sam što sam proživio vijek a nisam nikome naškodio. Ono što je meni štete naneseno, davno sam zaboravio, gubitak je lakše podnijeti nego kajanje. Sudbina me je postavila na ovu stazu, za drugu ne znam, i kora?a?u po njoj dok u meni ima snage. Ovdje sam ugledao nebeski beskraj i pu?inu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih nigdje. Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav.“ Srpska književna scena može se pohvaliti brojnim piscima izuzetnog dara, ali malo je onih ?ije stvaralaštvo doti?e ?itaoca kao Selimovi?evo – toplina i neposrednost njegovih junaka i ?istota ose?anja koja izviru sa stranica ovih dela, ispri?anih takvom jednostavnoš?u kakvu samo vrhunski književnik može da postigne, diraju pravo u dušu i zauvek tu ostaju.