Magla i mjese?ina

„Slušala je sitno, ubita?no jednoli?no šljapkanje kiše pod prozorima, i ?angino suho kašljanje u drugoj sobi, i Jovanovo hodanje po predsoblju, i baš zato što je bila sama kao nikad u životu, sama kao u grobu, ja?e je osje?ala te znakove tu?ih života s kojima je ništa ne veže, od kojih je toliko odvojena da je zbog toga guši mu?an bol. Okre?u?i glavu nevidljivom zidu, od koga bije leden dah, ona je svjesna ?udne misli, a i ne misli o njoj, da se zbog ne?ega mladi?i i jedan bolestan ?ovjek teturaju ovog ?asa po dalekom kaljavom drumu, zbog ne?ega što je ja?e od sna i od straha, da zbog neke svoje misli onaj suši?avi ?ovjek u drugoj sobi danju i no?u obigrava sela na svojim štulastim nogama, ne misle?i na bolesno kašljucanje i ne tuže?i se na umor, da zbog ne?eg što mu je važnije od života Jovan mirno gleda na sve što se oko njega dešava, on zna za nešto od ve?eg zna?aja.“