Tiha jeza

& bdquo;... A tada je ujak Joža ve? iza & scaron;ao iz anonimnosti. Stambene zadruge bijahu preživjeli oblik udruživanja besku?nika. Ujak se Joža bez pote & scaron;ko?a svrstao u redove administracije. Izabrao je neugledno, ali vra & scaron;ki važno i odlu?uju?e mjesto u gradskoj stambenoj upravi. ?ak i jedan direktor Barbir cijenio je poznanstvo s ujakom Jožom. Me?usobno izmijenjene usluge stvorile su me?u tom dvojicom mu & scaron;karaca ne & scaron;to kao pre & scaron;utno razumijevanje. Zato je Barbir samo mahnuo rukom kad mu je Joža opisao slu?aj svoga ne?aka Lugari?a, nezaposlenog pravnika, koji kao da nije sin onog pokojnog antidržavnog elementa, fi & scaron;kala Lugari?a. Djeca su na maj?inu stranu, a to zna?i na stranu ujaka Jože. Ve?u preporuku Barbir nije zahtijevao... "