To smo bili mi

Po povratku s o?eva pogreba pripovjeda? po?inje ?itati dnevnik koji je njegov slabo obrazovani otac vodio tijekom Drugoga svjetskoga rata, kada je bio vojnik u Britanskoj vojsci. Otac i sin nisu imali bogzna kakav odnos. Otac – bogalj stradao u nesre?i, bio je osoba staroga kova, nije mario za emocije, za sinove potrebe, ve? ga je pokušavao odgajati ?vrstom rukom. ?itaju?i o?ev dnevnik, sin se prisje?a svih lomova, ali i pojedinih trenutaka sre?e koje je proživio sa svojim ocem, osvješ?uju?i pritom i svoju ulogu i odgovornost kao budu?eg oca. U ime oca (i sina) gusto je ispisana proza u kojoj Immanuel Mifsud razmatra odnos oca i sina iz vlastite perspektive, no služi se i teorijskim tekstovima i citatima Rolanda Barthesa, Susan Bordo, Julije Kristeve, Jacquesa Lacana i Hélène Cixous, razotkriva politi?ke igre i igrice otaca i o?uha Malte i ulazi u povijest svoje radni?ke obitelji. U ime Oca (i sina) mo?na je autofikcijska proza ponajboljega suvremenog malteškog pisca.